HOMEOPATIJA I CIJEPLJENJE
Što su cjepiva i povijest cijepljenja
Cjepiva sadrže žive ili umrtvljene, neaktivne viruse i bakterije ili njihove dijelove i imunološki su lijekovi tj. antigeni koji se cijepljenjem unose u organizam radi izazivanja imunološke reakcije i stvaranja zaštitinih antitijela. Njihova svrha bi trebala biti prevencija od zaraznih bolesti.
Cjepiva sadrže i konzervanse i posebno je sporan tiomersal, koji sadrži etil živu koja može izazvati alergijsku reakciju na mjestu cijepljenja nakon 48 – 72 sata. Zbog opsežnog i čestog cijepljenja djece, tiomersal, smatra se, može biti toksičan i uzrokovati neurološka oštećenja kod djece.
Adjuvansi u cjepivima su tvari koje pojačavaju njihovu djelotvornost da bi se smanjila količina antigena virusa u dozama cjepiva.
Povijest cijepljenja seže još potkraj 18. stoljeća u Engleskoj. Kao početak cijepljenja u Hrvatskoj smatra se prvo cijepljenje protiv velikih boginja 1781. g.. Povijest obaveznog cijepljenja za pojedine viruse i bakterije Hrvatskoj se odvijala:
prvo cijepljenje protiv tuberkuloze ( BCG ) i difterije za određene naraštaje provedeno je 1948. g.
tetanus 1955.
pertusis 1959.
dječije paraliza ( poliomijelitis ) 1961.
ospice 1968.
rubeola 1975.
zaušnjaci 1976.
hepatitis B 1999.
Hemofilus influenca tip B 2002.
Koliko su cjepiva pomogla u suzbijanju nekih od navedenih bolesti ili su utjecali bolji životni i higijenski uvjeti i općenito zdravlje stanovništva moglo bi se raspravljati. Difterija i poliomijelitis smatraju se iskorijenjenim, značajno je smanjen broj oboljevanja od pertusisa, tetanusa, zaušnjaka, ospica i rubeole. Usprkos cijepljenju protiv tuberkuloze, u Hrvatskoj godišnje oboli oko 1500 ljudi? U cijelom svijetu umre čak oko 4 miliona ljudi!
Kontraindikacije za cijepljenje su:
akutne infekcije i febrilna stanja
trudnoća
slabost imuniteta, imunodeficijencija
stanja nakon operativnih zahvata
progresivne neurološke bolesti i općenito neurološka osjetljivost
dokazana osjetljivost na sastojke cjepiva
KALENDAR OBAVEZNOG CIJEPLJENJA U HRVATSKOJ U 2014. GODINI
Koliko je cijepljenje kod nas opsežno i koliko je način na koji se provodi agresivan, posebno u prvoj godini života, govori sljedeći pregled.
Novorođenčad: BCG vakcinacija ( protiv tuberkuloze ) + hepatitis B
S navršena dva mjeseca života: Kombinirano cjepivo DTaP-IPV-Hib - protiv difterije, tetanusa, pertusisa (acelularno), H. influenzae tipa B i dječje paralize (inaktivirano) + HEPATITIS B. Tzv. „5u1“
Nakon 2 mjeseca (8 tjedana): Kombinirano cjepivo DtaP-IPV-Hib - protiv difterije, tetanusa, pertusisa (acelularno), H. influenzae tipa B i dječje paralize (inaktivirano)
Nakon 2 mjeseca (8 tjedana): Kombinirano cjepivo DTaP-IPV-Hib + -protiv difterije, tetanusa, pertusisa (acelularno), H. influenzae tipa B i dječje paralize (inaktivirano) + HEPATITIS B. Tzv. „5u1“
2. godina života:- po navršenih 12 mjeseci života OSPICE-ZAUŠNJACI-RUBEOLA (MO-PA-RU) - Kombinirano cjepivo DTaP-IPV-Hib ( 6-12 mjeseci nakon treće doze DTaP-IPV-Hib)
6. godina života: DI-TE-PER acelularno
I. razred osnovne škole :OSPICE-ZAUŠNJACI-RUBEOLA (MO-PA-RU) (ili prilikom upisa) DI-TE pro adultis ( Difterija, tetanus, formulacija za starije od 6 godina ) + POLIO (IPV)
VI. razred osnovne škole: HEPATITIS B: 2 puta s razmakom od mjesec dana i treći puta pet mjeseci nakon druge doze
VIII razred osnovne škole: DI-TE pro adultis ( Difterija, tetanus, formulacija za starije od 6 godina ) + POLIO (IPV)
Završni razred srednjih škola, s 19 godina: DI-TE pro adultis
Nakon navršenih 60 godina života: ANA-TE – protiv tetanusa
Neobavezna cijepljenja:
Hepatitis A
Krpeljni meningoencefalitis
Streptococcus pneumonie
Vodene kozice
Priorix ( MoPaRu)
Gripa
HPV virus ( Cervarix i Gardasil)
HOMEOPATIJA I CIJEPLJENJE DJECE I ODRASLIH
O svrhi i potrebi "obaveznog i neobaveznog " cijepljenja djece i odraslih vode se rasprave između liječnika raznih usmjerenja.
Posebno kada je riječ o cijepljenju djece u zapadnom svijetu gdje se smatra da su iskorijenjeni glad i pothranjenost djece?, i gdje su dosegnuti prihvatljvi higijenski standardi.
Također, opasnost od masovnih epidemija je minimalna, i upitno je da li su samo cjepiva bitno na to utjecala ili bolji uvjeti i životni standard. I kada se pojavi zaraza neznatnog broja ljudi u Europi ili Americi, uglavnom su virusi i bakterije preneseni iz drugih dijelova svijeta.
U siromašnim zemljama gdje su djeca pothranjena i žive u nehigijenskim uvjetima, radi sprečavanja širenja zaraze postoji još uvijek opravdanost za cijepljenja protiv dječjih bolesti koje su u razvijenom svijetu gotovo potpuno iskorijenjene. Nažalost, upitno je zbog ekonomskih razloga ( jeftina i nekvalitetna cjepiva? ), ali i medicinskih eksperimenata kako se ta cijepljenja provode. Napr. polio cijepljenja među izbjegličkim populacijama zadnjih godina kao u Libanonu ( izbjeglice iz Sirie ), Kenia ( Somaila ), zatim u Pakistanu i Indiji, gdje prijeti opasnost od pojave paralize, u izvještajima WHO dvoji se o načinu cijepljenja u vidu kapi, virus je samo oslabljen, koje djeca dobivaju oralno ili klasično kao injekcije, virus je umrtvljen. Naime, pokazali su se slučajevi pojave paralize nakon cijepljenja oralnim putem? i u tim slučajevima ponovljeno je cijepljenje injekcijama? Oralno cjepivo je daleko jeftinija 15 centi u odnosu na injekcije od 1 - 2 dolara.
Kako se čini da je dobivena bitka sa zaraznim bolestima protiv kojih se cijepi već i treća generacija djece u jednoj obitelji ( roditelji, djeca i unuci ) kao difterija, pertusis, zaušnjaci, ospice ... iz tog razloga je upitna i potreba cijepljenja svake generacije i budućih generacije protiv istih.
S druge strane, pojavljuju se novi, stari virusi gripa ( ptičija, ...), HPV, hepatitis C, AIDS ... i baketrije E. Colli, Clamidia, Trichomonas, Helicobacter koji su dosta rašireni u zapadnom svijetu i sve masovnije uzrokuju akutne infekcije i kronična oboljenja.
Ili ipak nije riječ o virusima i baketrijama, već o "životnim uvjetima" koji pogoduju da je neki virus ili bakterija upravo aktivan / aktivna u nekoj zajednici, nekom vremenu i podneblju. Smatra se da svaka kraća i dulja civilizacisjka epoha ima svoje "prokletstvo i mitove" i također, u zajednici "žrtvenu grupu" u kojoj pojedinci postaju skloni zaraznim bolestima.
Napr. potkraj 20. stoljeća u zapadnim svijetu je AIDS više raširen među " homoseksualcima i društveno prosperitetnim muškarcima ", dok je glavni problem izmakao kontroli u siromašnoj, subsaharskoj Africi. Specifično je da se ove bolesti najčešće šire među " društveno najslabijim i najmoćnijim slojevima ".
Specifično je da se ove bolesti najčešće šire među " društveno najslabijim i najmoćnijim slojevima ".
Poznati virolog, supronalazač HIV virusa i nobelovac, dr. Luc Montagnier vidi izlaz za subsaharske zemlje, gdje je oko 2/3 ljudi nosilac ovog virusa, ne samo u lijekovima i cjepivu. Pothranjenost i loši higijenski uvjeti, te prisutnost drugih infekcija kao tuberkuloza, malarija, parazitoze su nepovoljni uvjeti koji su suodgovorni za prijemčivost na HIV. Upravo u riješavanju i poboljšanju ovih čimbenika vidi zlaz, a smatra da je to stvar znanja, informiranosti i odluka lokalnih vlada.
Napisani su vrhnski nemedicinski romani koji točno opisuju "psihu, pulsiranje i ponašanje" zaraznih bolesti kao Kuga od Albert Camus, Magus od Valeri Evangelista ...
Homeopatsko gledanje na utjecaje virusa i bakterija na generacijsku ( ... praroditelji, djedovi, roditelji, djeca, unuci ... ), razvojnu genetiku i podložnost pojedine obitelji na razvoj određenih bolesti je specifičan. Razlikuju se mijazmi koji ukazuju na povijest određenih zaraznih, prenosivih bolesti prethodnih generacija koje se odražavaju u fizionomiji, ponašanju i općenito cjelovitoj emotivno-mentalnoj i fizičkoj slici budućih generacija. Čak se i u Bibliji spominje " očevi jedu kiselo grožđe, djeci trnu zubi".
Psorični mijazam ima u podlozi psoru ( površinski, kožni simptomi, svrbež, nemoć i inertnost ... ), sikotički mijazam gonoreju ( sluznice, alergije, upale, urino- genitlani dio, bubrenje, ciste, ... posesivnost, navezanost, gomilanje i skupljanje, stalne želje i nemogućnost postizanja zadovoljstva ), sifilitični sifilis ( zahvaća limfu, krv, kosti, degenerativne promjene na tkivima, destrukcija i autodestrukcija ), ( smatra se također da osobe s AIDS-om također imaju jednu vrstu sifilisa, ili kombinaciju s tuberkulozom, koja još uvijek raširena i smrtonosna u svijetu? ), tuberkulinski tuberculinum ( povijest upale pluća i respiratornog trakta, slaba absorpcija hrane i slabost fizičke konstitucije, osjetljivost, nestabilnost i iritabilnost, maštanje, euforija ... ), karcinozinski karcinom ( povijest tumora u obitelji, trpljenje i prihvaćanje stanja, slabost i niska životna energija..., nedostatak želje za životom )
Suvremene homeopate i sve otvorene i dobronamjerne istraživače raznih umjerenja trebalo bi potaknuti na istraživanje bitnih uzroka i uvjeta nastanka suvremenih bolesti.
Ne tragati samo za direktnim "krivcima i uzročnicima ( virusi i bakterije )", već što je to u modernom načinu života ( u logističkom smislu od prehrane, utjecaj moderne tehnologije na stanovanje, učenje, prijevoz ... ) zatim naše opsesije, strahovi, fobije i mitovi koji nas čine prijemčivim na ove bolesti.
S obzirom da svaka osoba ima u sebi karakteristike svih mijazama i obično jedan dominantan aspekt, članovi iz različitih obitelji i pojedinci biti će različito podložni na utjecaj različitih virusa i bakterija.
Također, ako su već 2 ili već i treća generacija ( roditelji, djeca i unuci ) za redom prošle ista cijepljenja postavlja se pitanje potrebe ponovnog cijepljenja svake generacije na iste viruse i bakterije?
Pojedini neurološki simptomi i "neobičnosti" u ponašanju kao hiperaktivnost i autizam, nerazvijen govor, zatim podložnost na autoimune i komplicirane bolesti kao dijabetes, multipla skleroza kod mlađih osoba, bolesti limfnog sustava ..., reumatoidni artritis kod djece i mladeži ... tumače se upravo opsežnim cijepljenjem?
S obzirom na "suvremenu medicinsku izloženost i nadzor" djece od opsežnog cijepljenja, prekomjernog liječenja antibioticima i koritkosteroidima, uvođenje eksperimenata u prehrani ... , koji mogu biti i u dobroj namjeri, ipak nedostaje temeljno, znanstveno opravdano obrazloženje za sve te postupke. Sve te promjene u liječenju dogodile su se i događaju se unazad 60-tak godina, prekratko da bi se mogle spoznati konačne prednosti i štetne posljedice. Mi ne možemo predvidjeti kakve bi bolesti i posljedice zbog toga mogle imati generacije djece današnjih najmlađih naraštaja? Bitno je i etičko pitanje jer se intervenira i poseže u trenutno i buduće zdravlje djece, dakle, generacije ljudi u dobi kada ne mogu o sebi odlučivati i umjesto njih odlučuju roditelji i savjesni pedijatri. Kako nema opsežnih i dugoročnih praćenja i analiza, tako i njima nedostaju istinite i ispravne informacije i po osjećaju i savjesti odlučuju o liječenju vlastite i tuđe djece.
Na neki način, može se reći da su upravo djeca i najmlađi naraštaji upravo ta "žrtvena grupa" u suvremenom društvu.
Pojedine dječje konstitucije su posebno osjetljive.
Mercurius dijete koje je u svojoj prirodi živahno i nemirno, može reakciju na cjepivo izražavati kroz hiperaktivno ponašanje i manjak koncentracije.
Phosphorus i Calcium phosphoricum djeca koja su živahna, ali i osjetljiva i nježna u isto vrijeme i zbog osjetljivosti psihe i fizičke konstitucije mogu postati slaba i osjetljiva, podložna za razvoj bolesti dišnog sustava bronhitis ili astma.
Dijete Silicea konstitucije iracionalno izažava strah i odbija igle i cijepljenja doživljava kao jedno onečišćenje organizma.
Zato je bitno prepoznati spremnost djeteta na cijepljenje kako bi se izbjegle i ublažile psihičke i fizičke posljedice cijepljanja.
Najprije dijete mora biti zdravo i bez trenutnih bakterijskih i virusnih akutnih upala.
Djece slabe tjelesne i psihičke konstitucije morala bi se prethodno pripremati i ojačati konstituciju i imunitet.
Homeopatija ima odgovore na ova probleme jer:
♦ prepoznaje emotivno-mentalnu i fizičku konstituciju djeteta i homeopat je dužan upozoriti roditelja na specifičnu osjetljivost i moguće posljedice usljed opsežnog ( kombinacije cjepiva odjednom kao "5u1" i učestalog cijepljenja ( kao kod nas djeca s 2, 4 i 6 mjeseca života bi trebala proći koktele cjepiva!, dok su zakoni i praksa u drugim europskim državama liberalniji i djeca se cijepe u daleko blažem obliku )
♦ novorođenčad i djeca slabe konstitucije, djeca koja su u prvim danima i mjesecima života oboljevala o infektivnih upala kao mononukleoza, herpes zoster ..., zatim upale respiratornog, probavnog i urinarnog trakta; djeca čiji su imunitet i zdravlje zbog toga oslabljeni, potrebno je prethodno liječiti i ojačati imunitet i konstituciju
♦ ako je majka u trudnoći imala neke komplikacije i uzimala određene lijekove za održavanje trudnoće, ili je uzimala neke druge konvencionalne terapije kao kod dijabetesa, ili neke druge hormonske terapije, ako je majka imala povijest HPV-a?, također u liječenju neplodnosti, stimulacija lijekovima može se odraziti na dijete; zatim, ako je jedan od roditelja imao virusni meningitis, prije začeća djeta i druge infektivne bolesti koje se mogu odraziti na plod
♦ neurorizičnu djecu treba posebno pripremati i prethodno liječiti ciljanim neurološkim terapija ako je riječ o epilepsiji, problemima motorike i tonusa mišića, nerazvijen govor, ponašanje ili nekoj drugoj neurološkoj slabosti
♦ homeopatske terapije pomažu za ublažavanje lokalne reakcije ( oteknuće, crvenilo, bol i svrbež, utrnjenje ruke i sl ... ) na mjestu cijepljenja kao apis, belladonna, hepar sulfuris, arnica ..., i posebno za eliminaciju štetnih sastojaka cjepiva i prevenciju mogućnih nuspojava i posljedica neposredno nakon i tjednima i mjesecima poslije cijepljenja kao sulfur, thuja, silicea ...
♦ nakon cijepljenja potrebno je kod djeteta pratiti ponašanje, svjesnost, govor, motoriku; zatim osjetljivost na prehlade, grlobolje, uhobolje, alergije, promjene na koži, stolica i drugo
povratak26. 10. 2014. 15:25:35
