LIJEČENJE DJECE

POREMEĆAJ PAŽNJE, HIPERKATIVNOST

ADD Attention disorder deficit / ADHD Attention deficit hyperactivity disorder

Poremećaj pažnje i hiperaktivnost su najčešće spominjani problemi u ponašanju djece. Procjenjuje se da 5 – 10% odraslih također pokazuje obrasce istog poremećaja.

Karakteriziraju ga nedostatak pažnje i sabranosti, smetenost, neorganiziranost, odugovlačenje, zaboravnost, smanjena mogućnost procjene i impulsivnost. Kod takvih osoba opaža se osjećaj manje vrijednosti, unutarnja napetost i stres, slabost.

Neurološka promatranja potvrđuju smanjenu aktivnost predčeonog korteksa u stanju koncentracije na određeni zadatak. Kod ljudi koji nemaju ovaj problem uobičajeno se aktivira i povećava. Također, opaža se da je dio mozga bazalni gangliji nešto manje razvijen kod ljudi s poremećajem pažnje. Smatra se da manjak dopamina i "nervnih veza" u bazalnim ganglijima blokira prijenos signala iz limbičnog dijela mozga prema predčeonom korteksu u stanju koncentracije ( trebao bi se jače aktivirati ).

Kod djece kod koje se prepoznaju opisana ponašanja – potrebno je ipak razmotriti:

konstituciju djeteta i moguće nasljedne faktore
ako postoji sumnja da je posljedica nekih bolesti kod majke ili uzimanja lijekova tijekom trudnoće
traume kod samog poroda i neposredno nakon poroda
padovi, ozljede i udarci u glavu tijekom djetinjstva
promjene u ponašanju nakon cijepljenja
ako je dijete prebolilo česte i bolne upale napr. uha ( posebno lijevo ), imalo problema s disanjem usljed upala sinusa, bronhitisa, astme; ili ima neuroloških oboljenja mozga kao ciste, hidrocefalus
neadekvatna prehrana - prevelike želje za slatkom hranom i konzumiranje ugljikohidrata
dob djeteta

o čemu će biti detaljnije niže u tekstu

Opaža se nekoliko podtipova kod djece i odraslih:

♦ kombinacija nedostatka pažnje, hiperaktivnosti i impulsivnosti - smanjena je aktivnost i bazalnih ganglija i predčeonog korteksa kod koncentracije;

♦ primarni oblik poremećaja pažnje kojeg karakterizira kronična dosada, nedostatak motivacije, zaokupljenost sobom i vrlo niska energija;

♦ fokusiranost i nemogućnost prebacivanja pažnje ili misli na nešto drugo, zaokupljenost i zabrinutost, potreba za suprostavljanjem i naređivanjem; neurološki gledano pokazuje se pojačana aktivnost cingularne vijuge ( mjenjač u mozgu ) i smanjena aktivnost predčeonog korteksa – kao posljedice nedostatka dopamina i serotonina; prepoznato je da djeca i unuci alkoholičara znaju pokazivati navedena ponašanja;

♦ kombinacija smanjene pažnje i / ili hiperaktivnosti i impulsivnosti i jednog nestabilnog raspoloženja, izražavanje agresivnosti, blaže paranoje i anksioznosti, pojavljivanje neobjašnjivih glavobolja i trbušnih bolova; vizuelne i zvučne senzacije; problemi u govoru i čitanju; prepoznaje se nestabilnost kao pojačana / ili smanjena aktivnost sljepočnih režnjeva u kombinaciji sa smanjenom aktivnosti predčeonog korteksa;

♦ kombinacija poremećaja pažnje i / ili hiperaktivnosti i impulsivnosti i negativnosti, depresije i tmurnog raspoloženja, niske motivacije i potrebe za izolacijom i samoćom; nemir i nesanica; povezuje se s pojačanom aktivnosti limbičnog dijela i smanjene predčeonog korteksa;

♦ kod djece i teenagera posebno se prepoznaju izmjena suprotnih ponašanja, smetenost, preosjetljivost, prenaglašene reakcije i nestabilnost u ponašanju; mogu se tumačiti i kao počeci bipolarnog poremećaja; prepoznaje se izražena moždana aktivnost cingularne vijuge, čeonog i sljepočnih režnjeva i vanjskog tjemenog režnja;

♦ kao posljedice trauma, ozljeda i fizičkih oštećenja mozga – posebno lijevog dorsolateralnog predčeonog korteksa; promjene ponašanja mogu se javiti nakon trauma, ali i nakon niza godina;

Kod djece je bitno prepoznati i razlikovati konstituciju od nekih navedenih ponašanja – da li ima potrebu iskustvenog, praktičnog i motoričkog proživljavanja; za razliku od djece koja su više suzdržana i oprezna, i uglavnom idu iza roditelja i fizički su prirodno više pasivnija; ponekad je riječ o čistoj radoznalosti i čini se da je dijete istraživač, a da pri tome ne pokazuje potrebu i namjeru za uništavanjem igračaka, predmeta i drugog u prostoru. Poznati su mi slučajevi da su čak i takvu djecu "proglasili hiperaktivnim". Naime, neka djeca neće biti zadovoljna samo gledanjem crtića i dječjih filmova, i općenito dugotrajnim boravkom u istom i zatvorenom prostoru; prepoznavanje pravog interesa i usmjeravanje aktivnosti djeteta često je za to rješenje; danas djeca općenito imaju premalo doticaja s pravim prirodnim okolišem i nemaju priliku za praktičnu interaktivnost s životinjama, biljnim svijetom i općenito osjetiti prirodne materijale kao zemlja, pijesak, voda, drvo, kamen, osjetiti vjetar, kišu, snijeg; roditelji se obično žale na kroničnu dosadu kod djece usprkos izobilju raznih igračaka, crtića i raznih virtualnih zabava, glazbe svake vrste – s kojima se nakratko kupuje njihova pažnja i predstavlja ustvari jedno "podmićivanje" vlastitog djeteta; danas roditelji nažalost nemaju priliku biti svakodnevno dovoljno sati s djetetom i prepoznati sva njegova proživljavanja – ona ugodna i lijepa, ali i strahove, frustracije i nezadovoljstva, ili čak same bolesti i slabosti; pažnja male i već odraslije djece "kupuje" se nizom željenih ili neželjenih "poželjnih i korisnih " hobija i izvanškolskih aktivnosti; djeca često izjavljuju da su mentalno i fizički umorna i da bi se najradije povukla iz svega toga; toliko izlaganje posebno pogađa djecu koja po prirodi ne žele biti preaktivna ili su sramežljiva; posebno i djecu koja imaju jaku individualnost i odbijaju da ih se uključuje u sve i svašta;
Dok se još ima strpljenja s manjom djecom ( od strane roditelja, u vrtiću i školi ), nažalost već u višim razredima osnovne škole nekoj djeci se uključuju vrlo ozbiljni farmakološki lijekovi za "korekciju stavova i ponašanja" kao jedna vrsta općeg pomodarstva u našem društvu. Naime, masovno ( odrasli ) se uzimaju razni sedativi, ali i stimulansi od lijekova, alkohola, droge, i ostalo. Rekla bih da je to "moderan način roditeljske šibe" prije nego se iscrpe sve ostale mogućnosti. Pojedini roditelji – majka i otac - su često u međusobnom sukobu ako jedno odbija staviti dijete na psihofarmake.
Homeopatski pristup je sasvim drugačiji i u pravilu sva takva ponašanja – iako se čini da je riječ o hiperfunkciji i prenaglašenosti – smatra jednom vrstom slabosti. Naime, postoji niz homeopatskih lijekova iz grupe kalijevih, fosfornih i natrijevih soli, magnezij, cink ... koji vrlo učinkovito oporavljaju nervni sustav. Dodatno na to potrebno je razmotriti cijelu sliku simptoma kod djeteta - ne samo emotivno mentalnu, već i metaboličku i sve vezano za fizičku konstituciju, prehrambene i druge navike djeteta i cijele obitelji . Promjene ponašanja često mogu biti povezana i s naglim rastom i deficitom važnih supstancija u tijelu.

Kod poremećaja pažnje obavezno se razmatra sve što je vezano za samo začeće, tijek trudnoće, te kako je protekao sam porod za dijete i majku. Naime, pokazuju se neke koincidencije ako je majka radi održavanja trudnoće morala uzimati određene terapije da bi takvi lijekovi mogli utjecati na neurološki i kasnije na mentalni razvoj djeteta. I ne samo to, u kakvim je okolnostima došlo do začeća, kako je majka proživljavala trudnoću i da li je preživjela ne samo fizičke bolesti ili traume, već i svi njeni osjećaji, raspoloženja i strahovi vezano za majčinstvo; da li je imala općenito sređene životne okolnosti ili prolazila neizvjenosti vezano za odnos s ocem, tajila trudnoću, bila nagovarana na abortus, ponižavana ili bila u egzistencijalnoj nesigurnosti za sebe i dijete.
Sve okolnosti vezano za tijek samog poroda – koliko je bio naporan i za bebu i majku, pojava komplikacija, da li je beba dugo bila odvojena od majke i zdravstveno stanje bebe i majke nakon poroda – mogu se u najranijoj dobi djeteta iskazati kao hiperaktivnost i nemogućnost koncentracije.
Kada se želi pomoći djetetu vezano za ponašanje jako je bitno uočiti odnos između djeteta i pojedinačno majke i oca, te njihov međusobni odnos. Naime, u nesređenim obiteljskim odnosima djeca jako pate i znaju razviti vrlo neugodne simptome od sklonosti respiratornim alergijama i astmi, izražavati strahove, nemirno i nedovoljno spavati, nedostatak apetita, imati smanjenu absorpciju i asimilaciju hrane i slabo napredovati, te pokazivati općenito nemir, iritabilnost, doživljavati izljeve histeričnog plakanja, motorički i govorno zaostajati i sl.
Obiteljska nasljedna podloga i proživljavanja samih roditelja mogu se na svoj način pokazati kroz emotivno mentalnu sliku djeteta. Može se reći da neka djeca čak nemaju svoje bolesti i izražavaju da s lakoćom podnose naizgled i vrlo opasne simptome ( napr. akutne asmatske krize, nesnosne kožne alergije ... ) i da ih jedino brine uplašenost i reakcija roditelja na njihovo stanje.
Alkoholizam roditelja se posljedično može pokazati kao poremećaj pažnje kod djece ili čak unuka - posebno gdje se izražava jedno tvrdoglavo ponašanje i potreba za suprostavljanjem i naređivanjem, bezosjećajnost i grubost: u homeopatiji poznato kao tuberkulinsko ponašanje. Ili u vidu opsesivno kompulzivnog poremećaja. Nažalost, u našem području se "slavi alkohol" iako je vrlo ozbiljna ovisnost i dugoročno dovodi do ireverzibilnih oštećenja mozga i neugodnih promjena ponašanja. Alkoholozi upozoravaju da su se djeca koja se vrlo rano opijaju, susrela s uživanjem u alkoholu najprije u samoj obitelji. Kod starijih maloljetnika i srednjoškolske djece konzumiranje piva je problem zbog lake dostupnosti i neumjeronosti. Čak se za maturalnu ekskurziju biraju zemlje koje su poznate po vrhunskom pivu!

Ponašanje djeteta može se povezati i neurološkim promjenama koje su posljedice fizičkog ozljeđivanja, padova i udaraca, ali i bolestima kao što su uhobolja ( posebno lijeva strana zbog blizine lijevog sljepočnog režnja ), respiratorne krize, upale u glavi kao sinusne i dr.

Također, vode se rasprave o utjecaju cjepiva na neurologiju mozga i ponašanje. Neka djeca koja su "intenzivno" cijepljena i s više cjepiva odjednom, ili nisu bila potpuno zdrava kod cijepljenja, neposredno i u mjesecima nakon pokazuju zaostajanje u motorici, govoru,
postaju osjetljiva na prehlade, grlobolje i alergije i pokazuju neka od ponašanja tipična za ADHD. Za poništavanje negativnih efekata cijepljenja niz je homeopatskih lijekova sulfur, thuja, silicea ...

Vezano za hiperaktivnost, ali i autizam postoje studije o mogućim uzrocima u samoj prehrani. Općenito veliki unos ugljikohidrata u vidu raznih slatkiša, čokolada, bijelog tijesta, peciva, ali i voća potiče aktivnost nervnog sustava ali dugotrajno uzrokuje mentalnu potrošenost i iscrpljenost. Djeca koja izražavaju neke od tipova poremećaja pažnje obično imaju ekstremnu žudnju za slatkišima. Ili je to kombinacija ekstremno slatkog i slanog ili začinjenog – uglavnom hrana jakog okusa što ukazuje na preaktivnu jetru. Za "održavanje" nervnog sustava prvenstveno je bitan unos masnoća – nezasićenih masnih kiselina linoleinska kiselina ( omega 3 ), ali i u pojedinim slučajevima i životinjskih napr. slanina se preporučuje kod dječje epilepsije u kombinaciji s maslacem i maslinovim uljem. Ugljikohidrati potiču staničnu aktivnost, dok lipidni sloj u membrani nervne stanice usporava i radi jednu selektivnost u propuštanju impulsa.
Cilj je homeopatske terapije da se ova metabolička slika promijeni i obično vrlo ubrzo splasnu želje za slatkom hranom i ekstremnim okusima.
U pojedinim slučajevima čak se preporučuje i test na intoleranciju hrane, kako bi se i putem prehrane stabiliziralo cijelo stanje.
Vezano za različitu dob mogu se razlikovati i tipovi poremećaja pažnje. Manja djeca obično izražavaju motoričku hiperaktivnost i nemir, prelijeću s mjesta na mjesto, prekratko se zadržavaju na jednoj igrački, nemaju koncentraciju i upornost u slagalicama, nerado uče pisati i čitati, ali pokazuju određenu nespretnost fine motorike ( pisanje i crtanje, nespretnost i odugovlačenje u oblačenju, korištenju jedećeg pribora i sl. ).
Kasnije kod odraslije djece se iskazuje kroz nezainteresiranost za bilo kakve obaveze od učenja do sudjelovanja u obiteljskom životu, prilično su lijeni, ne trpe da im se naređuje, raspravljaju se i znaju biti gruba. Zanimanje i oduševljenje pokazuju za samo njima bitnim stvarima ili aktivnostima i tada znaju čak biti jako kreativna, uporna, temeljita i ustrajna.


povratak28. 05. 2012.     09:51:28