DUHOVNI RAZVOJ I HOMEOPATIJA
Osobni duhovni razvoj i homeopatija
Kod nas je homeopatija obično odabir nakon upornih liječenja konvencionalnim lijekovima ( antibiotici, kortikosteroidi, hormoni, analgetici ... ). Zbog kroničnosti stanja liječenje je složenije i dulje traje jer je potrebno pomoći pacijentu kod ublažavanja i iscjeljenja primarnog stanja i nuspojava konvencionalnog liječenja ( detoksikacija organizma i oporavak nabitnijih organa jetra, crijeva, bubrezi, endokrini sustav ).
Tijekom i nakon ovih koraka liječanje, uvijek se pokušava dokučiti primarna emotivna i mentalna nelagoda i trauma koja pokreće cijelo stanje. U pojedinim fazama izrazite fizičke boli i slabosti ili nakon dugotrajnog trpljenja bolesnog stanja, pacijentu je teško povezati se s izvornom situacijom, odnosom, emocijom, strahom ... koji su pokrenuli obično složeno stanje slabosti i kompleksnost simptoma na više razina. Čini se da je to za pacijenta u tom trenutko prenaporno i zamarujuće jer traži nabrži izlaz iz lošeg stanja.
Zato u tim stanjima pomažu lijekovi i ujedno se otkrivaju konstitucije koje mogu dugo trpjeti, ispod čega su obično duboko zakopani povrijeđenost, srdžba, ljutnja, bijes, čak i mržnja i općenito primarni osjećaj nepovjerenja, nevoljenosti, odbačenosti i gubitka životne sreće. Zato je svaki pristanak pacijanta da o tome priča za njega olakšanje i zato treba pustiti pacijenta da plače, izražava srdžbu, ljućenje, prigovore, ponekad i pomalo psuje i na neki njegov način izražava suštinu nezadovoljstva koje proživljava.
Mnogi se pozitivno iznenade da homeopatija pokriva i da je primarno emotivno – psihološka i duhovna medicina. Obično su to mlađe i informiranije osobe koje putem homeopatije žele raditi na sebi, upoznati njihovu osobnu homeopatsku konstituciju, razjasniti odnose s roditeljima, partnerima, djecom, prijateljima i krenuti zdravijim i sretnijim duhovnim putem koji je u skladu s njihovom pririodnom konstitucijom.
Cilj homeopatskog liječenja je oporavak cijelog organizma i povratak životne vitalnosti u smislu dobrog i stabilnog fizičkog i psihičkog zdravlja, i doživljaj životnog zadovoljstva, motivacije i optimizma. Također, i samospoznaja pacijenta o njegovoj vlastitoj prirodi, osobinama i samo njemu svojstvenom "životnom mehanizmu". Homeopatija je zato individualna i duboko čovječna metoda liječnja i prepoznaje u svakome samo njemu svojstven integritet i doživljaj vlastitog bića.
U odnosu na druge tehnike "rada na sebi" je zbog toga daleko ugodnija jer nije po svom pristupu "tehnička" i promatra i traži u svakome samo ono što mu pripada kao osobi. Bitno je da se ne teži nekom "sterilnom i hermetičnom stanju" gdje osoba više ne osjeća sebe na izvoran način jer neće moći izdržati dugo biti dobro u takvom stanju. Upoznati sebe i razumijeti vlastito biće i osobine i naše životne datosti od obitelji i drugih okolnosti, vodi ka zrelosti, razumijevanju i toleranciji nas samih i drugih. Samo čovjek koji ne bježi od sebe, ne bježi ni od drugih ljudi i lakše mu je razumjeti vlastitu i prirodu drugih. Umjesto da briše prošlost, ponovo je osvješćuje i proživljava na potpuniji način i tako mu je lakše oprostiti prošle vlastite i postupke drugih. Na taj način puno je manje boli, traume i stresa i više zrele razumnosti, razumijevanja i konačno imamo slobodu voljeti i sebe i drage ljude bez pregrada naših umišljaja o nama i njima.
Promišljanje i odluka na vlastitom razvoju nije uvijek osjećaj slabosti i osobnog nezadovoljstva. Hrabre osobe imaju odvažnost ostisnuti se u istraživanje vlastiog bića, vlastite i sudbine obitelji, čak i šire zajednice i trenutka u kojem živimo. Sve što proživljavamo ne mora biti samo sfera biokemije, endokrine i genetike, karme ili sudbine. Upoznati sebe i vlastite sposobnosti i slabosti, put je ka slobodi da možemo birati na kojim vlastitim osobinama jedrimo dalje kroz život, što odabiremo u samoposluzi vlastite i obiteljske genetike, biramo dobar ili loš polaritet vlastitog bića, oplemenjujemo li naše nasljedne osobine ili ostajemo u zatočeništvu istih strahova, opsesija, navika, hedonizama, navika, bolesti i prokletstava kao drugi iz naših obitelji. Čovjek je toliko presloženo biće da ima niz mehanizama dokučiti ispravnost, istinu i ono što mu donosi dobro, sreću i zdravlje ili loše, nesreću i bolest. Imamo jasno vidljive ( naše fizičko – fiziološko tijelo ) i nevidljive organe kao psiha, svjesnost, duša koji toliko upozoravaju živimo li u istini sa sobom i okolinom, ili smo se daleko odmaknuli i od vlastitog bića i bitnih zdravih principa života. Pri tom je bitno ne prestati se osjećati čovjekom i ne osjećati vlastite osobine, jer smo sami sebi prvi čovjek i datost u životu. Ujedno smo bića dinamike kao i sam život, u koji smo duboko uronjeni i zato smo u svakom danu kao apsolutni početnici, jer samo tako možemo sadržajno, svjesno i u ljubavi proživjeti naše dane.
Može se reći da su emocije bile i na početku i na kraju, bez obzira kako započeli s liječenjem. To je kao priča o ljubavi, ako je bila na početku bit će i na kraju priče. Imamo pravo na vlastitio biće i ono što jesmo, jer je jedina istina o nama. Bitno za početak svakog duhovnog razvoja.
povratak27. 07. 2015. 14:19:16
